Žuti šećer istine i zablude

Šta je i kako se dobij a žuti šećer?
On nastaje kada se belom dodaje melasa, taman i gust sirup jakog slatko-gorkog ukusa koji je produkt prečišćavanja. Zbog toga se bitno ne razlikuje od belog, tako da ne čudi što stručnjaci Svetske zdravstvene organizacije ne preporučuju ni jedan ni drugi.

Da se napravi beli šećer, kristali sirovog šećera se tope u toploj vodi dok se ne pretvore u sirup. Ta tečnost se zatim filtrira da bi se uklonio prekomerni biljni materijal, između ostalog i melasa, iz prirodne saharoze. Sirup se stavi da vri, da tečnost ponovo ispari i da se ponovo stvore kristali, a zatim se stavlja u centrifugu da se osuši. Na prvi pogled može da zvuči čudno da se melasa prvo uklanja iz belog šećera da bi se potom vratila u žuti ali to se radi zbog njegove konzistentnosti. Obično se dodaje 3% melase u svetliji žuti šećer, odnosno 6% melase u tamniji braon.

Žuti šećer kalorije

Žuti šećer ima za nijansu manju kalorijsku vrednost od belog šećera: 100 g žutog šećera ima 373 kalorije, dok 100 g belog šećera ima 396 kalorija.

Žuti šećer se češće pravi od šećerne trske, nego od šećerne repe. Proces proizvodnje je sledeći – sladak sok šećerne trske se ekstrahuje iz biljke, zatim se kuva dok voda ne ispari ali sačuvaju kristali bogati melasom.

Sirovi šećer se proizvodi na početnim stepeni ma proizvodnje belog šećera. On je krupniji od belog i braon je boje. Proizvođači obično delimično rafinišu sirovi šećer, odstranjujući na taj način nečistoće. Zbog toga što je manje rafinisan, sirovi šećer sadrži nešto minerala i vitamina koji se nalaze u soku šećerne trske, ali te količine nisu značajne. Bez obzira na vrstu šećera, nema mnogo razlike između njih kada je reč o tome na koji način ih organizam iskorišćava Dakle, “sirovi” šećer nije sasvim sirov, nego je manje rafinisan od belog. Bez obzira na to, on nema značajnije koristi po zdravlje.

Prirodni žuti (braon) šećer nastaje ka da sirovi šećer, koji je braon boje, prođe prvu kristalizaciju tako da ne sadrži nikakve hemikalije. Neki prirodni žuti šećeri prodaju se pod imenom demerara ili muskovado.

Demerara i turbinado šećeri, koji se u SAD često zovu i “sirov šećer”, prave se tako što se melasom bogati kristali stavljaju u centrifugu da se osuše. Na ovaj način se odstranjuje i višak biljnog materijala, a ostaju krupne granule svetlije braon boje. Oba ova šećera su dobra za zasladivanje čaja ili kafe.
Žuti šećer nastaje kada se belom doda melasa tako da se bitno ne razlikuju, pa ne čudi što stručnjaci Svetske zdravstvene organizacije ne preporučuju ni jedan ni drugi.

Muskovado (šećer sa Barbadosa) je najtamniji od svih a proizvodi se tako što se kristali šećera suše na niskoj temperaturi, ponekad samo na suncu. Ovaj proces omogućava da više biljnog materijala ostane u šećeru tako da u ovoj vrsti šećera preovlađuje ukus melase. Ovaj šećer nije pogodan za zasladivanje kafe, ali jeste za neke kolače.

Šećer i zdravlje

Većina koncentrisanih šećera u nutricionističkom smislu gotovo da je potpuno bezvredna.Primera radi iz , belog šećera je uklonjeno 90% vitamina i minerala, a bez njih naš metabolizam postaje usporen, a nivo energije opada. Ove vrste šećera, obiluju i kalorijama, za razliku od prirodnih izvora šećera u voću.Uz to ni jedna forma koncentrovanog šećera (ni beli ni žuti) nije dobra za zdravlje jer prouzrokuju brz rast šećera u krvi.Kad ih pojedemo nivo šećera poraste i osećamo priliv energije, ali to ne traje dugo.Čim počne da pada organizam luči insulin da bi ponovo doveo u ravnotežu nivo šećera u krvi.

DIJAREJA
Neke vrste hrane sadrže šećer koji se sporo apsorbuje, poput fruktoze u voćnim sokovima ili sorbitola u industrijskim poslasticama. U procesu osmoze, ovaj neapsorbovani šećer vezuje se za vodu u crevima i ponekad prouzrokuje dijareju.

IMUNITET
Gotovo sve vrste šećera ometaju sposobnost belih krvnih zrnaca da uništavaju bakterije.U jednom istraživanju je grupi ispitanika dato da pojedu 100 g rafinisanog šećera i pokazalo se da je sposobnost njihovih belih krvnih zrnaca da se bore protiv bakterija bila manja 5 sati posle toga. Zbog toga mnogi lekari preporučuju da se manje jede šećer tokom lečenja infekcija (prehlada, grip, brohnitis, infekcije urinarnog trakta…).

SINDROM IRITABILNOG KOLONA
Preliminarni rezultati sugerišu da pacijenti koji pate od sindroma iritabilnog kolona (IBS) imaju više problema od zdravih da apsorbuju laktozu (šećer iz mleka), fruktozu (iz voća), sorbitol (veštački zasladivač). A, ako se smanje količine ovih vrsta šećera simptomi su i do 40% manjeg intenziteta.

Šta je šećer?

Šećer je, kažu hemičari, jedinjenje ugljenika, vodonika i kiseonika i pripada ugljenim hidratima. A, kada je reč o vrstama šećeri se dele na monosaharide (fruktoza i glukoza), disaharide (laktoza, maltoza, saharoza) i trisaharide. Glukoza je potrebna ćelijama da bi stvarale energiju. Kada je nivo previsok, organizam pretvara višak u glikogen ili mast, odnosno u dugotrajne rezerve organizma. Kada je nivo prenizak, osećamo umor, lošu koncentraciju, nervozu, depresiju, znojenje, glavobolju, probleme sa varenjem.