Narušena ravnoteža crevne flore

Brojni su faktori koji mogu dovesti do poremećaja normalne crevne flore.

Organska oboljenja
Pod bolestima digestivnog trakta podrazumevaju se: smanjeno lučenje digestivnih sokova, poremećaji prirodnog imuniteta, tumori, hronična konstipacija i hirurške intervencije digestivnog aparata, između ostalih. Među njima, posebnu pažnju treba obratiti na konstipaciju koja je obično uzročnik poremećaja crevne flore. Neredovna eliminacija crevnog sadržaja, osim što za posledicu ima da deo creva apsorbuje supstance koje je trebalo odstraniti iz organizma, dovodi do povećanja broja bakterija svojstvenih donjim sekcijama digestivnog trakta na štetu ostalih adekvatnih. Abnormalni razvoj mikroorganizama (koji se normalno nalaze u stolici), poput ešerihije koli, može dovesti do uzastopnog javljanja urinarnih infekcija, na primer.

Stres uglavnom uzrokuje brži protok hrane kroz digestivni trakt, što za posledicu ima povećanje broja bakterija tipa ešerihija koli i enterobakterija, na štetu laktobacila i bifidobakterija. Ova tvrdnja je dokazana analizama vršenim na astronautima, kada se došlo do zaključka da je proces očigledan u trenucima pre lansiranja rakete, dakle, u periodu izloženosti jačem stresu.

Unošenje odredjenih namirnica
Neke namirnice, kao što je meso (naročito mast), na primer, mogu prilikom razgradnje da provociraju nastanak narusena crevna florapotencijalno kancerogenih supstanci koje dovode do poremećaja crevne mikroflore. Prekomerno unošenje dijetetskih vlakana dovodi do opšteg povećanja broja crevnih mikroorganizama, što je uglavnom od koristi za organizam, ali u slučajevima težih oboljenja jetre može biti veoma štetno. U mnogim slučajevima glavni uzročnici poremećaja digestivnog ekosistema su aditivi, konzervansi i druge neželjene supstance koje su legalni sastav hrane za širu upotrebu.

Unošenje lekova
Većina lekova se unosi digestivnim putem (oralno i analno) i mogu dovesti do ozbiljnih poremećaja crevne mikroflore. Najveću krivicu za ovu neravnotežu snose antibiotici, ali ima i mnogih drugih (imunosupresivni lekovi, lekovi protiv viška želudačne kiseline, lekovi protiv hronične konstipacije, itd.) koji dovode do težih poremećaja crevne flore.

Na osnovu zvaničnih izveštaja i po kriterijumu zvanične medicine, više od polovine antibiotika koji su u upotrebi je neadekvatno i nepotrebno, a mi dodajemo da su takodje i opasni. Opasnost koju podrazumevaju sastoji se u uništavanju svih vrsta mikroorganizama. Samo njihovo ime (‘antibio’, ‘antiživot’) to i potvrđuje. Unošenjem antibiotika, naročito oralnim putem (mada pravilo važi i za one koji se unose putem injekcija ili rektalno), uzrokuje se drastično opadanje crevne flore (normalne i abnormalne) i stvara se ekološka niša. Ova praznina se automatski puni odmah po prestanku uzimanja antibiotika, i to mikrobima koji su na njega otporni ili onima koji su uneseni hranom. Treba imati na umu da mikropski sastav crevne flore ne nastaje slučajem, već je proizvod progresivne kolonizacije koja je otpočeta odmah po rođenju, a zatim se evolucija nastavlja tokom godina. Neselektivna eliminacija velikog dela crevne flore dovodi do toga da ova praznina mora biti obnovljena prvim što se pojavi, što su zapravo novi sojevi mikroba otpornih na antibiotike (neki od njih su štetnog karaktera) i mnogi prilagodljivi mikrobi koji koriste smanjenje ‘kompetitivne inhibicije’ da bi se nastanili i poremetili krhku ekološku ravnotežu.

Na ovaj jednostavan način dolazimo do paradoksalne situacije: osobe koje uzimaju antibiotike da bi se zaustavila dijareja, postižu željeni rezultat za kratko vreme, ali su mnogo više skloni ponovnom pojavljivanju problema od osoba koje nisu uzele nikakav antibiotik. Upravo tako, mnogi od onih koji su posegli za antibiotikom iz drugih razloga (prehlade, urinarne infekcije, itd.) imaju tendenciju ka pojavljivanju dijareje isto kao što postoji verovatnoća da će sledeća infekcija teško biti kontrolisana antibioticima jer su se mikrobi uzročnici veoma lako privikli na njih.

Kako možemo ponovno uspostaviti ravnotežu crevne flore?

Najvažnije, ishranom. Fermentisane namirnice su izuzetan sistem za kultivaciju naše crevne flore. Namirnice kao što je jogurt omogućavaju povećanje sadržaja laktobacilima i termofilnim streptokokama našeg digestivnog aparata. Međutim, ova biološka kultivacija mora se održavati adekvatnom ishranom, jer u suprotnom dolazi do ponovnog slabljenja u kratkom vremenskom periodu. Takođe postoje i takozvani biološki lekovi koji su kultivatori sojeva bakterija normalno prisutnih u digestivnom sistemu.