Gasna gangrena simptomi, uzrok, lečenje, prognoza

Gasna gangrena je teško infektivno oboljenje koje izazivaju različiti tipovi klostridija.

Odlikuje se karakterističnim lokalnim promenama kontamini­rane rane sa neprijatnim mirisom koji se širi (rana može da se oseća i ispod gipsa neprijatno), a takodje, rana koja je spolja deluje upaljeno i teškim sistemskim manifestacijama.

Klosiridije su gram-pozitivni, obligatno anaerobni bacili. Stvaraju spore, koje su otporne u spoljašnjoj sredini.

U organizmu inficiranih osoba, u anaerobnim uslovima, iz spora se razvijaju vegetativni oblici bakterija, koje produkuju različite egzotoksine.

Gasnu gangrenu izaziva nekoliko različitih vrsta klostridija. Najčešći uzročnik bolesti je Clostridium perfrigenss, a zatim Costridiuni oedematicns, Clostridium scpticum, Clostridium hystoliticum i dr. Ove klosiridije izazivaju lokalni edem, nekrozu tkiva i sistemsku intoksikaciju.

Spore klostridija se nalaze u digestivnom sistemu različitih životinja, odakle dospevaju u spoljašnju sredinu i kontaminiraju zemljište.

Čovek se inficira sporama preko kože, odnos­no povređenog tkiva. Povrede mogu nastati na različite načine: u saobraćajnom traumatizmu, industriji, poljoprivredi, kao i u ratnim uslovima. Kontaminacija klostridijama može nastati i pri hirurškim intervencijama, porođaju i abortusu, koji se ne obavljaju u sterilnim uslovima.

Gasna gangrena se najčešće javlja na povređenim ekstremitetima i trbušnim organima, naro­čito materici i rektumu.

Gasna gangrena je veoma teško oboljenje sa neizvesnom prognozom. Smrtnost je visoka i kreće se od 40 do 80%.

Spore koje kontaminiraju ranu, u anaerobnim uslovima prelaze u vegetativne oblike bakterija. One su sposobne da stvaraju biološki veoma potentne egzotoksine.

Clostridium perfringcns, kao najčešći izazivač bolesti, produkuje 12 različitih egzotoksina. Toksini imaju sposobnost da menjaju lokalne oksido-reduktivne uslove, dovodeći do stvaranja anaerobne sredine. Neki toksini klostridija imaju osobine proteolitičkih enzima, kolagenaza, lecitinaza, dezoksiribonukleaza, itd. Rezultat njihovog dejstva su edem i nekroza tkiva, koji se brzo šire i dovode do sistemske intoksikacije organizma i teškog, septično toksičnog stanja.